Zaprosio ju je telefonom, a sahranili su ga sa njenim imenom: Ljubavna priča Đorđa i Olivere Balašević je kao film
Dodajte Kurir u vaš Google izborĐorđe Balašević napisao je mnoge pesme koje su obeležile živote generacija, ali najlepša ljubavna priča koju je ostavio iza sebe nije bila samo u stihovima. Bila je to priča o njemu i Oliveri, ženi koja je decenijama bila njegova najveća ljubav, oslonac i inspiracija.
Pogledajte u galeriji fotografije Olivere Balašević:
Đorđe Balašević umeo je da piše o ljubavi tako da se u njegovim stihovima prepoznaju i oni koji su voleli jednom, i oni koji su voleli zauvek. Ipak, jedna ljubav posebno je obeležila njegov život i stvaralaštvo — ona koju je delio sa suprugom Oliverom Balašević.
Njihova priča počela je 1979. godine, a trajala je više od četiri decenije. Olivera Savić, nekadašnja reprezentativka u sportskoj gimnastici, upoznala je Đorđa sasvim slučajno, tokom gostovanja na novosadskoj televiziji. Ona je tamo bila kao sportistkinja, a on kao muzičar.
Kasnije je Balašević taj susret više puta opisivao gotovo filmski, kao trenutak koji nije izgledao kao početak velikog životnog romana, a upravo to je postao.
Olivera kao inspiracija za najlepše stihove
Mnoge Balaševićeve pesme nosile su trag njihove ljubavi, ali jedna od prvih u kojoj se ta emocija jasno prepoznala bila je „Provincijalka“. Olivera je jednom prilikom govorila da su detalji iz te pesme zaista ličili na njihov život.
Ispričala je kako je kao studentkinja sedela za stolom, čitala beleške sa predavanja i spremala ispit, dok je istovremeno pogledom često tražila Đorđa kroz prozor.
„Ja sam za stolom čitala beleške s predavanja, spremala ispit i gledala često kroz prozor čekajući da se pojavi. Tada mobilnih telefona nije bilo, pa je Đole zviždao pod prozorom. Kada bih čula njegov zvižduk, brzinom svetlosti bih potrčala kroz hodnik da ga vidim, tako da je ta pesma to na vrlo lep način ispričala“, otkrila je Olivera.
Balašević joj je kasnije posvetio i jednu od svojih najpoznatijih pesama, onu koja nosi njeno ime — „Olivera“. Upravo uz tu pesmu ispraćen je na večni počinak, što je za mnoge njegove poštovaoce imalo posebnu simboliku.
Zaprosio ju je telefonom
Njihova ljubav nije bila obeležena velikim gestovima smišljenim za javnost, već neposrednošću koja je bila tako karakteristična za Balaševića.
Jedna od najlepših anegdota vezana je za prosidbu. Đorđe je jedne godine otišao na letovanje u Umag, ali je tamo shvatio da mu Olivera previše nedostaje. Pozvao ju je sa recepcije hotela i pitao da li želi da se uda za njega.
Nije joj, kako se prepričavalo, ostavio mnogo vremena za odgovor. Seo je u Golf i krenuo ka Zrenjaninu.
Na sopstveno venčanje su zakasnili
Đorđe i Olivera venčali su se 7. maja 1981. godine, a kasnije su otkrili i jedan detalj koji savršeno opisuje njihov odnos - zakasnili su na sopstveno venčanje.
Olivera je jednom prilikom ispričala da je u vreme venčanja njihova ćerka Jovana već bila rođena, ali da je ona ipak želela da obuče belo, zbog uspomene i fotografija.
„Kasnili smo na vlastito venčanje, tada je Jovana već bila rođena, kada smo se venčali, i ja sam zbog albuma za devojčicu i slike želela da budem u belom, mislim da je to san svake devojke, a Đole je bio neposredniji, on je imao farmerke i prsluk, patike, naravno, i stavio je bedž - Mapete. Zašto da ne? Pa to je on, na sve drugo ne bih pristala“, opisala je Olivera.
Upravo u toj slici - ona u belom, on u farmerkama, prsluku, patikama i sa bedžom - mnogi vide suštinu njihove ljubavi: dovoljno ozbiljne da traje čitav život, a dovoljno njihove da ne mora da liči ni na jednu drugu.
Tajna poruka na albumu „Dnevnik starog momka“
Koliko je Balašević voleo Oliveru pokazuje i jedan od najpoznatijih detalja iz njegove diskografije. Na albumu „Dnevnik starog momka“ iz 2001. godine nalazi se dvanaest pesama, a svaka nosi žensko ime.
Naizgled, reč je o nizu ženskih imena. Međutim, kada se pogledaju početna slova tih naslova, ona formiraju rečenicu: „Olja je najbolja“.
Pesme su nosile imena:
Otilija, Ljerka, Ankica, Jaroslava, Eleonora, Nevena, Anita, Julija, Branislava, Ognjena, Ljudmila i Anđela.
Bili su jedno drugom najveća podrška
Olivera je više puta govorila o tome koliko joj je Đorđe značio, ne samo kao suprug, već i kao čovek koji ju je razumeo i podržavao. Posebno je isticala njegovu podršku kada je počela da piše knjige.
„Sećam se svih trenutaka. Razmenjujemo ideje, stavove, emocije, strasti već 40 godina i to ne dolazi tako ‘sad mi je to kliknulo’. Kada bi mi nešto značilo, deci bih ispričala priču iz svog odrastanja“, govorila je Olivera.
Dodala je da su je upravo deca ohrabrivala da te priče zapiše, a Đorđe joj je, kako je navela, govorio da mora da bude strpljiva.
„Oni bi rekli: ‘To je kao da gledam film, zašto ti to ne zapišeš?’ A on bi rekao: ‘Moraš biti jako strpljiva, ti si nestrpljiva, pomoći ću ti, ali moraš biti strpljiva.’ Ruka koja me 40 godina držala na ramenu nije me zastrašivala. Uvek me podržavao, njegova ruka je i dalje tu. Teret koji sam nosila, a koji je ovakav i onakav, dodeljuje se ljudima koji lete previsoko“, ispričala je Olivera.
Video: Ispovest Olje Balašević nakon smrti Đorđa Balaševića